Putovanje u daleke i egzotične krajeve, želja je gotovo svakog čovjeka, a ako je on i roditelj male bebe, to najčešće ostaje puka želja. No, ne mora uvijek biti tako….
Uvijek sam se divila roditeljima koji su svoju, netom rođenu djecu, vodili sa sobom na daleka putovanja. U avionu, na letu između Bora Bore i Rangiore upoznala sam mladi francuski par s blizancima starim svega godinu i pol. Pa oni su 18.000 kilometara daleko od kuće!, pomislih u trenutku. I tada sam donijela odluku da će moja Ema biti uz mene na prvom slijedećem putovanju.
Svega tri mjeseca kasnije Ema mi je spavala u naručju na letu za St. Marteen na Karibima.
Odluku o destinaciji i o terminu putovanja, suprug i ja smo lako donijeli. No posljednje dvije noći pred put nismo mogli zaspati, rastrgani mislima kako će Ema podnijeti let (ne baš kratak), što će tamo jesti, kako će prevladati vremensku razliku…. Za to vrijeme Ema je spavala ko anđeo, ne znajući da će se već za 48 sati probuditi na drugom kraju svijeta.
+ 30
Sletjevši na St. Marteen, Ema se sneno protegnula. Kada je vidjela sunce i more, smiješak joj je obasjao lice. Na aerodromu smo je brzo presvukli iz vunenih štramplica u pamučne hlače, a vestu smo zamijenili pamučnim bodijem dugih rukava. Dočekali smo sva 4 kofera (od toga 2 Emina) i uz pomoć nosača uputili se prema izlazu i transferu do rent-a-cara. Kada putujete s djetetom, najvažnije je da auto ima klimu, stolicu za bebu, te dovoljno velik prtljažnik za mnogobrojne stvari. Iz Zagreba smo ponijeli i sjenila za prozorska stakla, da Emi ne smeta sunce.
Autom smo se „prebacili“ na drugu stranu otoka, gdje se nalazio naš hotel. Ema je u čudu gledala ljude tamne boje kože (koje u Zagrebu nije imala prilike vidjeti). Odmah su je osvojili svojim širokim osmijehom i bijelim zubima.
Westin na Down beachu, idealan je hotel za boravak s djecom. Prostrani loby, velike sobe, veliki bazen s plićacima za djecu, plaža s bijelim pijeskom. I na samom dolasku poklon – Ema je postala član hotelskog Kids cluba i dobila ruksak s narukvicom, bocom za vodu, foto-aparatom i „putovnicom“. Posebno ju je razveselio ruksak od kojeg se nije odvajala 12 dana. U njemu je nosila sve svoje sitnice (ponekad i moje, koje bih uporno tražila po hotelskoj sobi).
Otočne atrakcije
Već drugi dan poveli smo Emu na farmu leptira. Jedna od najljepših otočnih atrakcija, bila je ugodno iznenađenje i za nas. Leptiri veliki i mali, svih boja, ispunili su malu tropsku šumu, slijećući nam na ramena i ruke i sunčajući se na šarenim cvjetovima. Ema je bila tužna što ih ne može dotaknuti (unaprijed smo joj objasnili da će im tako strgati krila), no klicala je od veselja pri svakom „bliskom“ susretu. Obišli smo i St. Marteen ZOO. Većina životinja u ovom neobičnom zološkom vrtu kreće se slobodno. Tako djeca mogu uživati u bliskom kontaktu s papigama, iguanama, paunovima, patkama, plamencima i mnogim „domaćim“ životinjama.
Ema, nenavikla na opasnosti, bezbrižno je trčala za velikom iguanom, dok sam ja trčala za njom, prestrašena od veličine životinje. No, djelatnik ZOO-a uvjerio me da opasnosti nema. Na kraju obilaska, Ema je dobila poklon – toliko željenu plišanu papigicu. Osim ove dvije atrakcije, na otoku je i Loterie Farm, namijenjen starijoj djeci, kao i turistička podmornica. U njoj djeca mogu uživati gledajući tropske ribice svih boja, skrivene među koraljnim grebenima.
Na bazenu
No, uz sve otočne atrakcije, Emu je najviše oduševio bazen. Tu je proplivala s narukvicama. Ponosna na svoj uspjeh, tjerala nas je od sebe. Osim nas, na ležaljkama su ležali i roditelji s dvoje blizanaca od 4 mjeseca. Ema ipak nije bila najmlađa! Upoznala je i Isaca iz New Yorka, koji je mjesec dana stariji od nje, i on joj je bio društvo za igru u vodi. Iako ni jedno ni drugo ne pričaju, djeca su se odlično razumjela. I dok se Ema s tatom kupala u bazenu, ja sam uvijek u isto vrijeme odlazila u hotelski restoran po pileću juhu s tjesteninom, koju bi ona, izmorena od bazena, s veseljem pojela, a nakon tog bi utonula u san. Dane smo provodili odlazeći plaže i restorane u simpatičnim gradićima Philipsburgom (s nizozemske strane) i Marigotom (s francuske). Šetnje su nam ispunjale popodneva, a ponekad bismo ih provodili i uz Emine omiljene Barbie crtiće pred DVD playerom.
Ljubazno hotelsko osoblje
Vrlo je važno u kojem hotelu odsjedate s ovako malim djetetom. Iako smo se ranije dobro informirali o hotelu, stigavši u Westin uvjerili smo se da je ovaj hotel «navikao» na djecu. To se vidjelo na svakom koraku: od odlično opskrbljenog hotelskog dućana s pelenama i ostalim „dječjim“ potrepštinama, do hrane na švedskom stolu, koja je uvelike bila prilagođena djeci.
Osoblje hotela brinulo se da se djeca osjećaju ugodno, pamteći im imena i pozdravljajući ih u prolazu, a djeca su odgovarala veselim osmijesima.
Svake večeri prije spavanja donosila sam Emi iz kuhinje toplo mlijeko, koje mi ni jednom nisu htjeli naplatiti.
Povratak kući
St. Marteen nas je oduševio i 12 dana boravka je prošlo je prebrzo, u cjelodnevnom druženju s vlastitim djetetom (što nam u Zagrebu, zbog poslovnih obveza, nikako ne polazi za rukom). Odjavljujući se iz hotela, Ema je dobila još jedan poklon Kids cluba: plastificiranu torbu-vreću sa šablonom za crtanje razglednica, bojicama i prekrasnim šeširićem. Divna uspomena na St. Marteen!
Na povratku, čekajući let za Pariz, ugledali smo u dućanu prekrasan Walt Disneyev dječji kofer. Ema nije skidala pogled s njega, a kada je vidjela da mu kotači svijetle, nije ga ispuštala iz ruku. Pa ima i pravo: zašto i ona ne bi imala svoj kofer?! Slijedećih sat vremena, ponosno ga je vukla po aerodromu mašući svima i šaljući puse, uz povik „pa-pa“. I tako je Ema saznala kako je putovati.
A danas, uz pahulje koje prolijeću nad Zagrebom, rado pogleda snimku s Kariba i maše rukicama, pokazujući kako je sama plivala. Jedva čekamo ljeto, nadajući se da neće zaboraviti karipsko iskustvo. A i rozi kofer sa svijetlećim kotačićima, smjestio se u naš dnevni boravak, skrivajući u sebi dio uspomena donesenih s dalekog putovanja.
Kraj.
Ukoliko vam se sviđaju egzotični otoci, otputujte s nama na Bahame…