Na Plitvice za vikend

Kada ste posljednji put posjetili Plitvice? Čudite se tom pitanju? Ja ne! Naime, kroz razgovor sa svojim prijateljima zaključila sam da su više puta posjetili Veneciju ili Beč, nego jedan od naših najljepših nacionalnih parkova.

Izostanak posjeta Plitvicama nekada bih opravdala činjenicom o ograničenim smještajnim kapacitetima. Ali nakon što je u posljednje vrijeme otvoreno nekoliko resorta i desetine privatnih apartmana, nema opravdanja. Tim više što se su Plitvice od Zagreba samo sat i pol vožnje automobilom.

Plitvice Holiday Resort

Posljednji put bila sam na Plitvicama prije dvije godine. Potaknuta fotografijama lijepih novih resorta, odlučila sam se posjetiti onaj koji me najviše privukao i uvjeriti se je li tako bajkovit kako izgleda na njima. Dio naše ekipe od četiri odrasle osobe i dvoje djece smjestio se u kućici na jezeru, a dio u kućici na drvetu. Osobno sam imala priliku spavati u krošnji i gledati ptičice kako znatiželjno lete okolo, (ne) gledajući što se događa u tom ljudskom gnijezdu. Rekla bih da je ova odluka pitanje afiniteta. Za one koji vole vodu i kupanje, osobito ako dolaze u paru s najviše jednim djetetom, izbor je svakako kućica na jezeru. U njoj smo proveli cijelo poslijepodne, kupajući se u jezercu koje je napravljeno tako da djeluje prirodno.

Ondje nema opasnosti da izgorite na suncu. Štite vas krošnje visokih borova koje uvijek bacaju sjenu na jedan dio jezera. Ako niste ljubitelj kupanja, rashladit ćete se sjedeći na drvenoj terasi. Dok „toćate“ noge u ugodno prohladnoj vodi ispijat ćete polako omiljenu kavu ili čaj. U kućici na drvetu ambijent je nešto drukčiji. Iznenadili biste se kako taj, relativno mali prostor može izgledati prostrano. Na dnu metalne konstrukcije koja jamči stabilnost, nalazi se velika terasa s drvenom garniturom za objedovanje za cijelo društvo. U vrijeme ručka kućica na drvetu baca sjenu na terasu tako da ćete biti zaštićeni od sunca. Drvene stepenice odvest će vas s terase gore u krošnje. Na prvoj etaži nalazi se soba s dva kreveta, idealna za dvoje djece. Uz nju je kupaonica sa svim potrepštinama koje imate i u toplini vlastitog doma.

Perilica na drvetu

Sljedeću poluetažu čine kuhinja i dnevni boravak. Možete li zamisliti da vaša kućica na drvetu ima perilicu posuđa? Ne, na to stvarno nisam računala! Znala sam da ima standardnu opremu, poput hladnjaka i ploče za kuhanje, ali perilica suđa?! Odmah po dolasku pobrinuli smo se da napunimo hladnjak. Ne zato što nismo planirali pojesti koji obrok u plitvičkim restoranima, već zato što smo vikend provodili s troje djece koja su stalno gladna i žedna, i uvijek traže voće ili nešto slatko. Nisam vam otkrila ništa novo. Svi koji imaju djecu znaju da je jednostavno tako.

Veći dio vikenda proveli smo u prostoru resorta, jer su se djeca željela kupati, sjediti na mreži iznad vode, igrati u parku. Šetatala su se drvenim stazicama oko kućica, snimajući pritom neki svoj „napeti“ video. Ipak smo našli vremena za tri lijepa izleta. Posjetili smo Baraćeve špilje, Nacionalni park Plitvička jezera i highlight na kraju – zipline Pazi Medo.

Baraćeve špilje

Neugodno mi je reći da sam toliko puta bila na Plitvicama, a tek sada posjetila Baraćeve špilje, udaljene svega 10-ak minuta vožnje od središta Rakovice. Ugodna 10-minutna šetnja od parkinga, asfaltiranom stazom okruženom poljima prepunim š arenog livadskog cvijeća i leptira, dovela nas je do ulaza u kompleks Baraćevih špilja. Već na prvi pogled vidljivo je da je u skorije vrijeme uloženo dosta sredstava u uređenje infrastrukture, kako bi se posjetitelji osjećali što ugodnije.

Prije ulaska u Gornju Baraćevu špilju prošli smo pored Donje Baraćeve špilje, koju nije moguće razgledati jer je stanište jedinstvene vrste insekata koji obitavaju samo u njoj. S ugodne ličke temperature od 23 stupnja, našli smo se na prohladnih 9 stupnjeva Celzijusa, što je stalna temperatura ove špilje. Prije ulaska, svi su posjetitelji dobili zaštitnu kacigu, kao mjeru predostrožnosti

od udarca glavom u neki od velikih stalaktita koji se spuštaju do staze. Oprez je potreban i stoga da bi se izbjegla oštećenja nastala čovjekovim djelovanjem u ovom predivnom podzemnom dragulju. Osim ugodne šetnje i fotografiranja (bez bljeskalica), te priče o šišmišima i pranja ruku na izvoru, očekuje vas i odmor na ležaljci, uz hladno piće koje možete kupiti u kiosku u kojem se prodaju i ulaznice. Ako dođete sa svojim četveronožnim članom obitelji, ostavit ćete ga u za to predviđenom prostoru, jer psi ne smiju u špilju.

Plitvička jezera

Na svega 15-ak minuta vožnje od Plitvice Holiday Resorta nalazi se glavni ulaz u jedan odnajljepših nacionalnih parkova u nas. Usudila bih se reći i u svijetu. Čarobna Plitvička jezera uvrštena su na UNESCO-ov popis prirodne svjetske baštine. Plitvička jezera, s površinom od 300 km2, najveći je hrvatski nacionalni park, a ujedno i najstariji – nacionalnim parkom proglašen je davne 1949. godine. Turistički najzanimljiviji dio – sama jezera – zauzimaju tek 1% površine parka. Šesnaest predivnih, međusobno povezanih jezera čini dvije skupine – Gornja i Donja jezera.

Gornja, nastala na nepropusnim dolomitima, su brojnija, a čine ih Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Malo jezero, Veliko jezero, Vir, Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Burgeti i Kozjak. Donja su nastala na propusnoj vapnenačkoj podlozi, a čine ih Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod. Bez obzira na to posjećujete li ih zimi ili ljeti, Plitvice su uvijek privlačne. Gledajući bistru jezersku vodu punu ribe i vodenog bilja, osjećat ćete se kao da gledate u ogromni slatkovodni akvarij. Svijetlo jezersko dno u boji tirkiza, u kombinaciji s okolnim bujnim zelenilom šume, izgleda nestvarno. Prije vožnje brodićem možete se okrijepiti u restoranu na jezeru Kozjak.

Nisu to samo kućice na drvetu

Umorni od višesatne šetnje, vraćamo se u „bazu“, u hladovinu borova, i jedva čekamo hlađenje u „našem“ jezercu. Hladno piće i kava, sirnica koju smo kupili usput – ne mogu zamisliti bolje subotnje popodne. Osim kućica na drvetu i ovih na jezeru, Plitvice Holiday Resort nudi smještaj i u mobilnim kućicama smještenim oko bazena, koji smo također isprobali, kao i spavanje u pravim indijanskim šatorima. Ljubitelji kampiranja ovdje će doći na svoje jer velik broj „placeva“ ima vlastitu drvenu nadstrešnicu, kao zaklon od sunca. Ovakvi alternativni oblici boravka, iako u blizini, ipak su odvojeni od luksuznijeg smještaja u kućicama, koje su zasad jedinstvene u Hrvatskoj.

Pazi Medo!

Iako je Lika poznata po medvjedima, koje uglavnom susreće lokalno stanovništvo, kad se zimi spuštaju u potrazi za hranom, i mi smo krenuli u potragu za svojim medom. Naš se smjestio na sat vremena vožnje, nešto dublje u Lici. Rekli bismo tamo gdje prestaju sela a počinje divlja i netaknuta priroda. Nije bilo lako sagraditi početnu stanicu zip-linea i dovesti potrebni građevinski materijal ovako daleko od bilo kojeg urbanog mjesta. Kad bolje razmislim, vidikovac s velikom staklenom stijenom ujedno je i početna i završna postaja. Ondje će vas poslužiti pićem dobrodošlice, opremiti i dati upute. A onda vas prebaciti na brdo, s kojeg počinje „let“.

I ako poput nas imate vlastitu GoPro kameru, bolje je unajmiti njihovu, jer su sve učvršćene na dugačke stative i pričvršćene na kacige na glavi. Tako ćete dobiti odličnu snimku vlastitog leta ne opterećujući se s držanjem opreme. Pazi Medo je najduži zip-line u jednom komadu u Europi. Leti se brzinom od 120 km/h, 80 metara iznad zemlje! Iako će ove brojke neke od vas možda prestrašiti, vjerujte mi, to je čisti užitak!